# Teorija glazbe

OSNOVNI POJMOVI TEORIJE GLAZBE

♪     Glazba je jedna od najstarijih umjetnosti kojoj je izražajno sredstvo zvuk.

♪     Zvuk nastaje titranjem čestica nekog elastičnog tijela zbog čega nastaju zvučni valovi koji se šire određenom brzinom i nadražuju zvučni živac te stvaraju u čovjeku zvučni dojam.

♪     Ton nastaje pravilnim titranjem nekog elastičnog tijela. Takve pravilne titraje nazivamo i glazbenim tonovima. Glavne osobine glazbenog tona su: visina, jačina, boja i trajanje.

♪     Tonski sustav je skup svih tonova  (oko stotinu) kojima se služimo u glazbenoj praksi, poredanih od najdubljeg C₂ (C subkontra, 16Hz)  do najvišeg h₅ (oko 20 000 Hz).

♪     Akustika je znanost koja proučava prirodne zakone zvuka.

♪    Glazbena abeceda se sastoji od sedam slova latinske abecede: A-B-C-D-E-F-G. Tiskarskom pogreškom u 16. st. ime tona B zamijenjeno je slovom H, tako da od tada u Europi abeceda glasi A-H-C-D-E-F-G. U Engleskoj, Americi, Nizozemskoj i nekim drugim zemljama ostao je naziv tona B.

♪     oktava  je niz od osam tonova glazbene abecede poredanih po visini. Svaki osmi ton je ponovljeni prvi.  Postoji: praduboka ili subkontra-oktava, duboka ili kontra-oktava, velika, mala, prva, druga, treća, četvrta i peta oktava.

♪    SOLMIZACIJA

Himna sv. Ivanu Krstitelju

LATINSKI:

Ut queant  laxis Resonare fibris

Mira gestorum Famuli tuorum

Solve polluti Labii reatum

Sinete Ioannes.

HRVATSKI:

Da uzmognemo zanosnom ti pjesmom

Čudesna djela pravo otpjevati,

Izbriši grijeh nam s usta okaljanih

Ivane Sveti.

Ut Re Mi Fa Sol La Si – prvi ton Ut je kasnije zbog jednostavnijeg izgovora promijenjen u Do.

Solmizacijski slogovi potječu iz himne sv. Ivanu Krstitelju, iz prve strofe koje je preuzeo Guido d'Arezzo (Gvido Aretinski, 16. st.) kako bi mu poslužili kao pomoćno sredstvo pri učenju nekih napjeva. Svaki prvi slog polustiha pjeva se za jedan ton više.

Današnja glazbena praksa upotrebljava dva načina čitanja nota: solmizaciju i abecedu. U nekim zemljama, kao što je to slučaj kod nas, upotrebljava se i abeceda i solmizacija. Dok neke zemlje koriste ili samo abecedu ili samo solmizaciju.

KVINTNI KRUG

INTERVALI

Interval je u glazbenoj teoriji razmak između bilo koja dva tona.

Intervale dijelimo po veličini i vrsti.

Veličina određuje koliki je razmak između tonova. Po veličini ih zovemo (od talijanskog):

#      prima (označava se s 1) - prvi i najmanji interval, zapravo je istozvučni – unisono (ponovljeni ton)

#      sekunda (2) je razmak od dva tona,

#      terca (3) razmak od tri tona,

#      kvarta (4) razmak od četiri,

#      kvinta (5) razmak od pet,

#      seksta (6) razmak od šest,

#      septima (7) razmak od sedam i

#      oktava (8) razmak od osam tonova.

Vrstom se preciznije određuje koliko polutonova ima između tonova. Intervali po vrsti mogu biti:

Čisti, smanjeni i povećani: prima, kvarta, kvinta, oktava;

Veliki, mali, smanjeni i povećani: sekunda, terca, seksta, septima.

Obrati intervala

Intervali se mogu obrtati. Obrati nastaju tako što se donji ton prebaci za oktavu više ili gornji ton za oktavu.

Zbroj osnovnog i intervala u obratu je uvijek devet. (npr. pravimo obrat sekste (6) i do devet nam nedostaje 3. Znači da je njegov obrat terca.)

Čisti intervali u obratu uvijek ostaju čisti.

Veliki intervali postaju mali i mali postaju veliki.

Smanjeni postaju povećani i povećani postaju smanjeni.

UPAMTI:

#      terce na glavnim stupnjevima dur ljestvica su velike a na glavnim stupnjevima mol ljestvica su male

#      interval između TONIKE i SUBDOMINANTE je č4 a udaljenost od TONIKE do DOMINANTE je č5 u svim dur i mol tonalitetima

#      poluton je drugi naziv za m2

#      cijeli  ton je drugi naziv za v2

#      sve kvarte unutar dur ljestvice su čiste osim one između IV. i VII. st. koja je povećana

#      sve kvinte unutar dur ljestvice su čiste osim one između VII. i IV. st. koja je smanjena

KVINTAKORDI

Akord u glazbi označava tri ili više tonova različite visine koji zvuče istodobno.

Postoji 4 vrste kvintakorada: DURSKI, MOLSKI, SMANJENI I POVEĆANI.

OBRATI KVINTAKORADA

Obrat kvintakorda nastaje premještanjem tonova za oktavu više preko ostalih tonova. Ukupno postoji dva obrata.

1.)   sekstakord (⁶₃)– nastaje premještanjem temeljnog tona za oktavu naviše tako da u donjem tonu ostaje terca, npr. kvintakord c-e-g postaje sekstakord e-g-c

2.)   kvartsekstakord (⁶₄)– nastaje premještanjem temeljnog tona i terce kvintakorda za oktavu naviše tako da u donjem tonu ostaje kvinta, npr. kvintakord c-e-g postaje kvartsekstakord g-c-e.